Ne sjećam se prvog snijega. Nisam bio pijan. Bio sam mali. Ali se sjećam malo kasnije, dok sam još uvjek bio mali i spuštao se niz brdo. Imao sam dobre sanke. A i snijeg je bio dobar. Tamo oko nove godine ga je baš bilo. Svake godine. I danas volim kada padne snijeg. Prvih dva-tri dana, onda želim da ode. Ne treba mi. Lijepo izgleda. Pahulje, inje, bijeli pokrivač i te stvari. Pogotovo za pjesnike. Iako oni tamo u Skadarliji ni ne znaju da je pao snijeg, pišu o njemu, imaju dara. Ja sutra idem na faks, i biću tamo čitav dan. Pa mi snijeg služi samo kao sredstvo otpora do faksa. Ali neka ga. Neće on dugo. Ako je neko za grudvanje ovih dana neka slobodno zove. Tu sam. Naći ću mjesto u rokovniku i za zimske radosti. Srećni praznici.
