Njuspejper

Ovaj blog je povodom globalnih nereda širom Sjeverne Afrike i bližim dijelom Azije. Izražavam malo jače sažaljenje od Nede Ukraden u emisiji kod Ivana Ivanovića.
Malo zaostali ljujdi pričaju, pazite, pričaju kako su u Sjedinjenim Američkim Državama mnogo veći neredi, samo su oni na neki način zaustavili sve medijske izvore (to je možda moglo nekada kada nije bilo interneta) i organizovali nerede u Egiptu, Libiji, Tunisu... Da bi svijet pričao o tome i da Putin ne bi saznao da je Amerika u krizi. Danas je Amerika kriva za sve.
U Americi je slaba prolaznost na koledžima pa mi nisu dali da položim matematiku, da ne bi bili bolji od njih. A još uvjek se pitam da li su oni poslali policiju da mi oduzmu vozačku.
Amerika jeste pomogla ideji današnjih protesta, vjerovatno nesvjesno, bez ličnih interesa, ali oni su stanovnicima ovih nedemokratskih zemalja otvorili oči. Američkim napadima i nasiljem, Arapi su sami počeli da traže puteve izlaska iz političkih nesloboda i ekonomske besperspektivnosti u kojima žive (nisam pametan, ovo sam pročitao u Politici : ) ).
Sada polako svi protesutu. Vidim počeli su i Hrvati, oni su uvjek težili tom nekom trendu, moji zemljaci u Bosni znaju da nemaju sta da dobiju, pa ni ne vrijedi protestovati, a ovde u Srbiji, ovde i da bude pet puta gore neće biti nereda. Prvo, ko će na ovoj zimi da ide ispred skupštine i mangupiše se. Drugo, Hrvati protestuju mi sigurno nećemo. Bez hljeba se može, bez mlijeka se može, ali sa pederima nečemo da živimo. Samo seksa i igara. Neki nemaju hljeba, neki nemaju ovoga sto ide uz i igara, tako da se dopunjuje jedno na drugo. Onaj ko nema nijedno, on je jedini u krizi.
Moj učitelj (onaj u osnovnoj no sinsej) je na svaki uspjeh govorio „Uvjek može bolje“. Danas nam ostaje da čekamo novi koncert Cece i da se tješimo da „Uvjek može gore“.

a za naslov ne znam...

Danas je 17.02. na današnji dan se desila deklaracija o nezavisnosti Kosova. Kažu da se nikada ne zaboravi. Iako ima dosta bitnih stvari za upamtiti, nema veze. Naučićemo, nećemo zaboraviti.
Ja moram isto da se pohvalim sa brisanjem prijatelja sa facebooka, govorili su mi, nisam znao da je to toliko zanimljivo, sada ne mogu da stanem.
Danas je dan. Danas svi Srbi (bukvalno svi, jer oni koji to ne rade nisu Srbi) u borbi protiv ničega stavljaju zastavu ili grb Srbije, i tako iskazuju svoju veličinu i hir prema onih par miliona ljudi koji nemaju srpske krvi.
Ja sam odlučio da se borim protiv postojanja kompleksa, i krenuo sam od sebe. Posto ja nemam nikakvih ozbiljnijih, brže bolje sam prešao na druge ljude.
Tako da će danas svako ko na gore pomenuti način iskaže svoje srpstvo od mene dobiti taj famozni unfriend na fejsbuku. Ćao.

Fifti sazno da neće biti na Detoxu...

Haha. Koji je to car. Sad je definitivno i sam saznao da je propao. Tugica.
Pa koga zanima, evo kako je reagovao:

"Jimmy iovine and dre mad at me cause I'm doing sleek by 50.

I guess I'm not going to be on detox Lol

I'm a little hurt jimmy and dre feel like that but f*ck it. I'm focused I got a surprise for everybody this go round.

Would you faint if I told you I just wrote a verse about jimmy and dre. Oh my god this is hard. This shit gonna kill

Em gonna have a heart attack when he hear this sh*t damn lol

I don't get it when they did there deal I didn't get upset. Now I'm mad they didn't put me or EM in that deal. Fuck this shit I QUIT

Okok I'm done talkin bout jimmy n dre, I love them, they hate me, so what?...fuck it. Lol"

Živ je Sloba...

...i evo šta kaže na twitteru:

"Ako ste sinoć pokušali da dobijete nekog iz G17+ verovatno je telefon bio zauzet. Svi su zvali Utisak nedelje..."

A gdje je Gremi

Mi želimo u Evropu, i to je lijepo. Postavljaju nam neke smješne uslove, neke gej parade, pa hvatanje ratnih zločinaca koje ni virus ne može da nadje, pa neke minimalne dužine krastavaca. Pa nam žele zabraniti da pečemo rakiju a da ne prijavimo i ne platimo im...
A to što je danas dodjela Grammyja, a mi jedino možemo da gledamo Dvor, za to nas niko ne pita. Što za jednu od najvećih dodjela nagrada u svijetu bar dvije trećine ljudi ni ne zna da se večeras održava, to nije naš problem. Postaćemo evropski ljudi ako se budemo hranili ravnim krastavcima, pa još ako smo raspoloženi da ga stavljamo u razne otvore svojih drugara.
I cijeli svijet ludi za večerašnjim spektaklom. A mi? Neka, mi imamo Oskar Popularnosti, da vidimo koju će nagradu ove godine Mile Kitić dobiti. Vjerovatno onu za minimalan broj posjete u Areni. Nije loše.
Mnogo smo mi dalje od Evrope od tih par zakončića, ekologije i antinacionalizma. Mi smo za jedan dobrovoljni grupni genocid, onako, za dobrobit čovječanstva, da se zagrlimo i otpjevamo zadnju pjesmicu prije nego sto padne granata spasa na nas. Da prepustimo ljudima da urade nešto pametno sa tim našim prelijepim zalivima, šumama, planinama i varošima...

Failzip

Ja ne znam kako da počnem jer se bojim početka.
Ali bilo je to prije par godina. Bili smo ja, sestra i otac u Osjeku. I tu je sve počelo.
Kupio sam jaknu. Zimsku. Sigurno ljepšu od vaše. I nisam je dao nikome.
Ali uskoro je šlic počeo da me muči. To su bile muke. A samo sam pokušavao da se zakopčam. Nije išlo. Uskoro sam odlučio da ga promjenim, da stavim novi. Nastao je haos, sve je krenulo nizbrdo. Kada jednom promjeniš šlic, teško je stati. Samo oni koji su bili uz mene znali su kakva je situacija. Probao sam ih razne. I nijedan nije valjao. I odlučio sam.. Više neću da ga mijenjam.
Ne mijenjajte šlic, promjenite jaknu.