Tuesday, February 12, 2013

Tram 11.02


Prije par dana sam bio na nekoj „tribini“. Bilo je 10 godina od izlaska Prtijevih „Najboljih hitova“, njihovog prvog albuma. Pa su tu padale neke filozofije, neke izvale i tako...
Pa sam i ja dobio želju da filozofiram. A sjećate se teme o Tram 11, rekao sam da će biti nastavak, i nisam nastavio. Evo sada.

Pričao je lik kako mu je Prtijev album promenio život. A svi imamo neki album iz djetinjstva koji i dan danas slušamo, koji nas je vodio, ne odgojio ali itekako uticao. Ja sam imao par albuma. Najuticajniji je bio VIP Ekipa stigla, mada sam napola prerastao taj album. Ne baš prerastao, on je i dalje jako kvalitetan ali ipak skapirao da nije baš koliko sam mislio pre par godina. Ali jedan album ću mislim slušati i sa 120 godina. Vrućinu gradskog asfalta. Tu je takođe i Wooov solo prvenac Takozvani ali o njemu ćemo posebnu temu nekada kasnije...

Vrućina gradskog asfalta. Koliko taj album ima smernica, putanja, da ne kažem pouka... Ko je pametan, skapirao je, ko nije, naložio se.

Da se razumemo. Pošto neke stvari neću da vam objašnjavam jer ne mogu da vam objasnim jer je to samo rep stvar kao što je:

„Jasna stvar to je samo naša stvar,
nemoj dirat šta je naše guram utoke u čmar,
poso je poso gdje god bio gdje god došo,
negdje dobro negdje loše svugdje bio svašta prošo,
novi glazbeni poredak, svaki dan ko petak,
skupljam velikane da zajebem crne dane,
ko ne kuži spiku može odmah lizat kitu,
sada repamo u bitu ovde predstavljam elitu...“

tako da ću vam samo citirati prijave koje mogu da se okarakterišu kao „pa dobro je ovo rekao“

„Adrenalin se diže ko temperatura zraka
Otkucaj srca junaka, pozdravi škvadra svaka
Ili tišina il plaka plaka dok kruže danju
Ili pod zaštitom mraka, ko majstori nunčaka
Zagrebačka fjaka ko posljedica čistaka
Ljeto je u kvartu svih izgubljenih dječaka

Nada nestala bez traga, kao I draga
Pa nema interesa za prijelaz kvartovskog praga

Ima nas što èitamo novine u carstvu hladovine
U praznom bircu kao I prošle godine
Osjeæam koda niko ne voli me al boli me
Ak hoæeš moje društvo nazovi me I zamoli me“

Nada nestala bez traga... Klinac, dovoljno odrastao da skapira realnost, ali nedovoljno zreo da preduzme bitne korake, izgubi svu nadu, odnosno skapira da više nema za šta da se cima, jer sve je isto "kao i prosle godine" ali tu je ta kap koja je prelila casu, draga koja je otisla...

pa onda Wooov:

"Odvoji sranje od istine, ko su klošari
Mladi bez buduænosti, po drogama ko žohari
Nemoæni al opasni, jer dolaze iz kvarta
Sjebali bi brata zbog vruæine asfalta
Odgovori mi onda ko su ðoneri I pijanci
Mafijaši I gangsteri što ih zovete kriminalci
Zaraðujemo na crno, neki manje neki više
Al kad jednom te sklepaju uvijek isto ti se piše
Danas puno ih dila, veæina hrpa je debila
Sjebu se u startu, jer nisu imali stila
Neki rade da zarade, robu troše na sebe
Papci su se zakaèili, pa onda ko ih jebe
Klinci hoæe bit tajkuni, curice bogatašice
Neki kriminalom, neki pomoæu pièkice
I srce mi se kida, ovdje živimo bez stida
Ddobre stvari su nestale kao nekad Atlantida"

mladi bez buducnosti po drogama ko zohari... NEMOCNI AL OPASNI JER DOLAZE IZ KVARTA. Narkomani, nemocni, ali ipak nije ti svedno sto su tu. Ipak su opasni. Mozda najagresivnija linija na albumu.

"Ak je vani 35 na asfaltu je duplo
Od vruæine me boli jer je u glavi nešto puklo
Papci su pali, nova promjena vlasti
Tajkune u zatvor, da bi novi mogli krasti
Mama mi je rekla budi dobar I fin
S ovim privlaèim pozornost kao papke heroin
Zato pogledaj mi rane, dal prepoznaješ krv
Rulja ždere ovaj asfalt kao pokojnika crv
Zato ko je s nama s nama je
Ko nije k nama je
I drolja buraz dama je dok kuja ne zalaje
Jer tanka je linija izmeðu cuge I pljuge
Jedni mlate velku lovu , a svi ostali su sluge
Mnogi motaju duge jer dugaèki su dani
Uroka ne znam što bi znaèila rijeè stani
Situacija je jebena, uroka ni ni od pelena
Vruæina gradskog asfalta, stimulacija zelena"

Jer od pelena do groba, u bilo koje doba
Na vruæini gradskog asfalta
Od šaranja po betonu I slušanja o bontonu
Do šatre o babilonu I treba na fuckodromu
Sa starcima il frendom, rokamo svojim redom
U fajtu sa bedom
Na vruæini gradskog asfalta
Jer rolamo pljugu
Na vruæini gradskog asfalta
Di ispijamo cugu
Na vruæini gradskog asfalta
Uz sreæu I tugu
Na vruæini gradskog asfalta
Za ljude iz kvarta za sve iz kvarta
Jer rolamo pljugu
Na vruæini gradskog asfalta
Di ispijamo cugu
Na vruæini gradskog asfalta
Uz sreæu I tugu
Na vruæini gradskog asfalta
Za ljude iz kvarta za sve iz kvarta


Eto, to su samo 2-3 pjesme. Nastavak veoma uskoro...

Sunday, February 3, 2013


Danas u mnogo klubova mrda guzice, mnogi u svom plejeru imaju pjesme, ali rep će uvijek biti smatran za „nemuziku“ ili ne znam ni ja sta već. Moglo bi se, ali ja nemam snage, objasniti. Objasniti usijanim bijelim glavama, koje ne mogu da prepoznaju nešto skroz drugačije od Smoke on the water, da rep jeste muzika. Ali nebitno. Rekao sam da ne mogu.

Prošlo je mnogo godina, odnosno rep ima dug staž. Dovoljno dug da se tu izmišljaju priče i pričice, šta je cilj repa, šta je osnova, kako je nastao... Ovo nije wikipedia pa ni ovde neke bitnije informacije nećete pročitati.
Nego, u poslednje vreme, tamo od pojave 2 Paca, posebno eksplozijom Eminema, rep  važi za neke tekstopisce. Zajebane. Sa mnogo stilskih izražajnih sredstava, peripetije, mudrosti. Sada se to malo uravnotežuje. Sa filozofije, akcenat se ponovo baca na ritam, svežinu, klubski fazon. Pa i ova pojava Trap rapa malo regeneriše tu surovost, mada mi se bitove ne sviđaju.

Dakako da rep nije ni samo novac, kurve, gudra i kola, iako je tom tematikom doživio najveći procvat.
Danas, poprimivši mnogo oblika, pokušajima svakakvih „koketiranja žanrovima“, rep može biti sve.

Poenta ovog teksta je:

Summer '88, or was it '89
Or was it winter-time, ah, nevermind
I'm in my room, booming
Drawin' LL Cool J album covers with Crayolas on construction paper
I'm trying to fuck my neighbor, I'm tryna hook my waves up
I'm tryna pull my grades up, to get them saddle lace ups
Before lil' Marc was Jacob, before them girls wore makeup
Before my voice would break up, before we'd tour them shake clubs
Before my mama wake up, before my crumbs would cake up
Before they tell me they love me and we'll never break up
Before the time she makes love to someone that I thought was my homeboy
But boy, was I wrong, now
I don't budge, don't want much, just a roof and a porch
And a Porsche, and a horse and unfortunately
But of course an assortment of torches that scorches the skin, when they enter
Intruders, whose tutors did a lousy job
How's he God if he lets Lucifer let loose on us?
That noose on us won't loosen up, but loose enough to juice us up
Make us think we do so much and do it big
Like they don't let us win, I can't pretend
But I do admit, it feel good when the hood pseudo-celebrate
Hence, why every time we dine we eat until our belly aches
Then go grab the finest wine and drink it
Like we know which grape and which region it came from
As if we can name 'em, hint hint, it ain't, um, Welch's
Hell just fell three thousand more degrees cooler
Ya'll can't measure my worth
But when you try, you'll need a ruler made by all the Greek gods
Because the odds have always been stacked against me when back's against the wall
I feel right at home, y'all sitting right at home
All Kelly green with envy while I'm jelly beans descending
Into the palm of a child, looks up at mama and smile
With such a devilish grin, like "where the hell have you been"
She yelling that selling's a sin, well so is telling young men
That selling is a sin, if you don't offer new ways to win
A dolphin gon shake his fin, regardless if he gets in
Or out of water, most important thing for him is to swim
And Flipper didn't hold his nose, so why shall I hold my tongue?
(I miss the days of old when one could hold his gal on his arm)
And I set off these alarms, when camera's snap snap snap snap
Return fire, pa-pa-pa, pa, pa-pa, pa, pa, pa
They'll learn why, mere privacy, so essential
They won't make no laws, I break their laws til they see out our window
I take the fall to make them all treat human kind more gentle
Forsake them all, I hate them all, don't like em, don't pretend to
Yea something tells me we ain't in Kansas anymore
All that shit that used to be cool ain't cool anymore
All the women we were pursuing, now they want more
And they deserve it all, don't settle for what ain't yours


Ako ovo nije umjetnost. Ako ovo nije nešto veće nego što ćete vi ikada uraditi, kada saberete sve svoje uspjehe, ako ovo nije za školsku lektiru, onda smo mi u pogrešnom sistemu. Učimo pogrešne stvari. Možda ne baš pogrešne, ali nedovoljno dobre...
Ako ne razumeš, u redu. Ako kažeš da nije u redu, provjeri se jos jedared.