A gdje je Gremi

Mi želimo u Evropu, i to je lijepo. Postavljaju nam neke smješne uslove, neke gej parade, pa hvatanje ratnih zločinaca koje ni virus ne može da nadje, pa neke minimalne dužine krastavaca. Pa nam žele zabraniti da pečemo rakiju a da ne prijavimo i ne platimo im...
A to što je danas dodjela Grammyja, a mi jedino možemo da gledamo Dvor, za to nas niko ne pita. Što za jednu od najvećih dodjela nagrada u svijetu bar dvije trećine ljudi ni ne zna da se večeras održava, to nije naš problem. Postaćemo evropski ljudi ako se budemo hranili ravnim krastavcima, pa još ako smo raspoloženi da ga stavljamo u razne otvore svojih drugara.
I cijeli svijet ludi za večerašnjim spektaklom. A mi? Neka, mi imamo Oskar Popularnosti, da vidimo koju će nagradu ove godine Mile Kitić dobiti. Vjerovatno onu za minimalan broj posjete u Areni. Nije loše.
Mnogo smo mi dalje od Evrope od tih par zakončića, ekologije i antinacionalizma. Mi smo za jedan dobrovoljni grupni genocid, onako, za dobrobit čovječanstva, da se zagrlimo i otpjevamo zadnju pjesmicu prije nego sto padne granata spasa na nas. Da prepustimo ljudima da urade nešto pametno sa tim našim prelijepim zalivima, šumama, planinama i varošima...