itd...

Kakav god naslov kolumne pročitam, uvjek se nekako okrene ka politici. Namjetno ili ne, pa sam odlučio da napišem blog bez tragova politike i sa što manje mržnje.
Tematika će biti jesen. Jesen je fina. Prvih par dana. Dok se zaželimo malo smrznutih stopala i spavanja po kiši. Kasnije je ružna. Nakon toga dolazi zima. Mrzim zimu. Iako mi se prvih dana, onda kada miriše na snijeg javi neka nostalgija na djetinjstvo, simpatije i to... Ali generalno je ne volim.
Sa prvim ranim zalaskom sunca se mijenja i plejlista na muzičkom plejeru. Nema više veselih pjesmica, na red dolazi Guru, Erika, malo RATM i pjesme uglavnom sa filozofskom tematikom koja ne diže ali mi ne da ni da zaspim.
A Beograd? Ako je Prag najljepši grad u doba zvano jesen, onda je Beograd apsolutni deminitiv. Niko ne želi da vidi kišne beogradske ulice, niko, ako ne mora ne izlazi napolje, kada se sunce sakrije duboko iza oblaka, kada sivilo prekrije sve. Volio bih vidjeti Prag. Pošto mi je pomalo i nelogično da postoji grad koji je najljepši tek u jesen. Kako može tada biti ljepši nego usred proljeća, kada curice tek počnu da oblače kratke suknjice i šorceve. Neke su to radile i prošle godine, neke tek prvi put.
Sezona kišobrana. Još nismo dostigli taj nivo da se gleda ko ima ljepši, a tek ko ima skuplji. I dalje smo na obući.
Jesen...svaki dan je nedelja.