slatkokiselo

Ljepota, glas, izgle, kultura, ponašanje. Muzika.
Šta je stavrno bitno kod muzičara? Da li je glas podcjenjen? Da li je ljepota bitna u muzici? Jeste.
Svako ko govori suprotno vjerovatno je ružan. Bez uvrede. Što ne implicira da sam ja lijep, ali što jest' jest'. Muzika je harmonija, ljepota je harmonija. Sva čula su harmonija. I ako gledam nekoga kako pjeva, naravno da je poželjno da ta osoba bude lijepa. Nije nužno, ali je potrebno. Takođe nije samo to i dovoljno. Umjesto glasa, ljudi najčešće podcjenjuju ljepotu. Glupa je. Šta joj znači ljepota kada nema gram mozga. A šta tebi znači kilogram mozga? Znači ako si nešto postigla, jesi li? Ona jeste sa ljepotom. Obraćam se ženskom rodu jer se uglavnom kod njih vodi debata na relaciji ljepota-pamet, kod nas muškaraca je malo drugačije, mi ubacujemo u izbor još i mišiće, pa ko nije ni pametan ni lijep može da bude krupan.
Nego da se vratimo na relaciju glas-izgled. Kada slušam muziku u mp3 fornatu, ne zanima me previše izgled, video sadržaj, ali ako treba odem na koncert, a treba da biram izmeđuj Jelene Rozge i Marije Šerifović, pogodite gdje bih otišao.
Zvuk i vid su kao čestice. Isti znak se sabira dok se suprotan potire. Da malo uprostim. Zamislite da jedete hranu koju ne volite dok slušate „dobru“ pjesmu. Da li će vaš obrok postati slađi? Ili će pak pjesma biti malo lošija? Što implicira da ću na koncert Marije Šerifović otići jedino ako napravi neki spektakl sa 3D naočarama.
Kao još jedan primjer navodim dvije pjevačice sa odličnim vokalnim sposobnostima. Lily Allen i Amy Whinehouse. Lily je tu gdje jeste, Amy malo dalje nego gdje je bila. I kada bi sabirali, oduzimali, množili njihove rezultate u karijeri, rezultat bi bio gust. Iako je Amy daleko iznad Lilly, i po glasovnim sposobnostima i po kvalitetu pjesme, doduše ovo drugo je već lični ukus. I normalno je da ljudi više simpatišu Lilly, onako malu, slatku, rijetko lijepu Britanku.
To je neka moja kratka rezolucija. Do pisanja.